Književnost je u modi...
I po ko za koji put u svom životu, počinjem da pišem članak, revoltirana i postiđena društvom u kome imam "privilegiju" da živim. Da li smo stvarno došli do toga da "polovimo" umetnost jer se tako bolje uklapa u kriterijume urbanosti?!
Jedan mudri vlasnik kafića u glavnom gradu naše države, rešio je da poboljša atmosferu u svom lokalu, tako što će ga ispuniti knjigama. Međutim, zbog tehničkih problema (police su, naime, bile isuviše plitke da bi knjige stajale u njima kako je on osmislio), gospodin je odlučio da svaku knjigu PREPOLOVI!
Na jedan vrlo metaforičan način, intelektualnoj eliti našeg društva stavljeno je do znanja da je njihovo celoživotno ulaganje u intelektualni razvoj bio potpuno bespotreban, i da je danas sasvim dovoljno poređati knjige po policama, kako bi se stvorio privid obrazovanja i kulturne plemenitosti. Čemu trud ? Čemu učenje? Čemu uopšte književnost, kada je dovoljno uzeti najobičniji komad hartije ili svesku, našarati je primamljivim bojama i prepoloviti? Tako će se sasvim dobro uklopiti u standarde novokomponovane intelektualne elite.
Da, to je ona ista elita koja je završavala fakultete koristeći beleške i rezimee sa interneta. To je ista ona elita koja je nosila svoje lap-topove u najprometnije kafiće u gradu, kako bi bili zapaženi u svojoj "zaposlenosti". To je ista ona elita koja pročita četiri kritike knjige i "shvati" suštinu.
Da li smo zaista došli do toga da knjige služe samo za ukrašavanje enterijera i stvaranje osećaja "topline" ?! Da li je zaista opravdano omalovažiti ličnost jednog pisca, koji je poklonio celog sebe svakoj svojoj knjizi, uništiti njegovo stvaralaštvo, poloveći njegova dela ?! Da li se i 10% prodatih knjiga u Srbiji, u poslednjih par godina, kupilo zbog interesovanja i divljenja ostvarenju jednog umetnika?! Ili je sve postalo jeftino pomodarstvo ?
Da li je književnost "fensi" ? Ili ima još onih koji cene poreklo svakog napisanog slova, uključujući i ovih koja upravo čitate?
Minut ćutanja za svako umetničko delo koje je uništeno bahatošću "elite".
Minut ćutanja za svaku prepolovljenu knjigu.
Minut ćutanja za svakog umetnika, i konkretno - svakog pisca koji je izgubio deo sebe sa svokim uništenim primerkom njegovog stvaralaštva.
I konačno vek ćutanja, kao kazna za svaki zločin protiv umetnosti, koja postaje ugrožena "vrsta" na ovoj krhkoj planeti na kojoj se nalazimo.
I.M.
06/15,2010, at 03:55
Visit Vuk Panonski
prošli smo prvi dan čuđenja
prošli smo prvi dan padanja
ja nisma tu
ja nisma tamo ni tu
dok pijem sok iz tvojih očiju
dok ližem sol sa tvojih prstiju
ja nisam tu
ja nisam tamo ni tu
tonemo, tonemo
tonemo, tonemo
prošli smo prvi dan gledanja
prošli smo prvi dan kajanja
ja nisam tu
ja nisam tamo ni tu
ne, dani nisu dugo čekali
dani su bežali, uzalud leteli
ja nisam tu
ja nisam tamo ni tu
tonemo, tonemo
tonemo, tonemo
06/15,2010, at 05:57
Visit sanjarenja56
Ćutim i ja...duže od minuta...navikla na razne gluposti koje ljudi rade...za ovakvu još nisam čula.
06/15,2010, at 10:46
Visit ivanpetrovic
Poslala si odličnu poruku. Baš sam nedavno sa kolegama razgovarao o ovoj temi, čak sam i planirao da napišem jedan teks o tome ali si me preduhitrila. :)
U pravu si za sve što si napisala. Čudno je kako se javlja sve više i više kafića (pa čak i prodavnica odeće) gde glavnu scenografiju čine knjige. Kakvu to poruku treba da šalje ljudima? Meni i mojim kolegama je to smešno... Danas je književnost definitivno postala fensi ali na osnovu pogrešnog interesovanja za određene grane i vrste književnosti. Eh, da je sreće, pa da je postala fensi zato što su ljudi počeli da čitaju sve više i više svetske klasike, nobelovce, prave pisce... Ali ipak, to nije slučaj. Ljudi ne žele da se opterećuju i gube vreme na nešto dublje. Teško je i potrebna je velika volja da takvi ljudi nateraju sebe da pročitaju nešto što zaista ima neko značenje. To znam jer poznajem dosta takvih likova.
Mislim da je književnost danas postala više kao neka razbibriga i razonoda, više kao sredstvo, a ne kao cilj za sebe, ona je izgubila svoju vrednost. Na kraju krajeva, ako malo bolje pogledamo, danas sve gubi na svojoj vrednosti. Kako rešiti i da li uopšte treba rešavati taj problem postaje glavno pitanje...
Poz!
06/15,2010, at 12:12
Visit Vuk Panonski
Ne znam zbog čega ali samo na ovom postu ne mogu da vidim ni svoj komentar, ni ostala dva. Što je šteta jer bi se dalo prodiskutovati o tvojim opažanjima.
06/15,2010, at 12:50
Visit eve007
Ja sam ostala bez svakog komentara. Bukvalno me je zabolelo srce... U srednjem veku su se knjige uništavale iz religijskih razloga, i to je često osuđivano. A danas, zato što je to fensi?! Tužno je u kakvom društvu živimo...
06/15,2010, at 13:24
Visit Vuk Panonski
Vrednost nečega se gubi kada se nje odrekneš. Ili nađeš nešto drugo što te više zanima. Ne verujem da je književnost moguće dokusuriti ovakvim avangardnim potezima ugostitelja. Nije sjajno ali još uvek su živi Umbreto Eko, Salman Ruždi, Orhan Pamuk, Paulo Koeljo, Miroslav Kundera, da ne ređam, mogao bih do sutra. Što je dobro. Književnost je itekako živa ali nekada nije imala toliko konkurencije kao danas. I gubi veliki deo publike. Ali ljudi verni knjizi i književnosti će uvek imati svoje mesto pod suncem.
06/15,2010, at 13:58
Visit domacica
kako mi sad bezazleno zvuči onaj vic - molim vas jedan metar knjiga u plavom povezu.
one su bar bile cele...
ali mislim da ne treba ćutanjem odati poštu ovim knjigama. nego ih glasno čitati. naročito onima koji lepu reč pretvaraju u barjak neukusa
odličan članak.
Prijatno!
06/15,2010, at 15:22
Visit eve007
Svakako, slažem se sa tim, ali to nikako ne bi smelo da bude opravdanje za sve one druge ljude koji nisu "od knjige", a osećaju se slobodnim da iste uništavaju. Kao što sam već napisala, polovljenje ovih knjiga ne predstavlja puko uništavanje papira i korica, već degradaciju književnosti i pisaca koji su ulagali sebe u te stranice. Takođe se slažem da se književnost ne može "dokusuriti" ovakvim postupcima, jer svi mi koji cenimo pisanu reč, istrajaćemo u tome, pa ćemo čak nesvesno i podići tu kulturnu vrednost slova. Međutim, takođe sam jedna od onih koji se zalažu za kulturu čitanja i oplemenjivanja duše, pa i intelekta. Nisu književnici i ljubitelji knjiga ti koji mašu gumenim lutkama na tribinama, lome izloge ili sede iza rešetaka. Tužno je to da mnogi pronađu utehu u knjizi tek kada nemaju gde dalje...
06/15,2010, at 16:47
Visit Vuk Panonski
Iznenadila bi se da čak i takvi ljudi čitaju ponešto. To se uglavnom može nazvati pro nacionalnom literaturom, ali ipak čitaju. Vrednuju pisanu reč. Sa druge strane, psihologija mase ne ostavlja prostor pojedincu da sedne i ogradi se od dešavanja. To je čak i vrlo opasno. Koliko god nisam ljubitelj takvih izliva besa (neopravdanog, naravno) opet moram da kažem da nije za sve njih kasno. Nigde ne piše da za neke od njih navijanje nije ništa do faza u mladosti. Čak i ja sam je imao jedan kraći period. To je način da se socijalizuju jer drugačijih modaliteta je sve manje. Alternative se uglavnom smatraju "nedovoljno muškim" i nisu popularne. To je loše, jer gubimo osećaj za meru, a samim tim stavljamo veliki znak pitanja na celo društvo. Šta god se dešavalo jednom društvu, jednom pojedincu, to ima svoje repelkusije na književne tendencije vremena u kome živimo. Dolaskom postmodernizma književnost je postala merač pulsa društva iz koga potiče autor, u većoj meri od 19 veka, na primer. U modernoj književnosti, primat preuzima individualno iskustvo, teško ćeš naći značajnije književno delo koje poziva ili "podvlači" dobre strane zajedništva. Na neki način, čini mi se da književnost prolazi kroz ciklus usamljenosti koji nam je doneo 20. vek i emancipacija "malog čoveka". Autori se okreću nekim svojim unutrašnjim svetovima, kritički i iz daleka gledaju na realnost ili je potpuno negiraju. Što je samo po sebi izraz i krik koji pažljivom čitaocu ne može promaći kao dominantan utisak. I pored svega,prekasno je da budemo pesimisti. Ako promeniš percepciju i način na koji gledaš stanje stvari, uvidećeš prvo, da ničega nije nestalo. Pre svega, u tebi. Samo ti se serviraju priče da je tako. Ljudi su u nekim suptilnim aspektima života daleko nesigurniji jer nam se nameću totalitarni, neodmereni modeli ponašanja, ali to nikada nije prolazilo. Pa neće ni ovaj "socijalni neo animalizam". A ljudi će i dalje čitati jedni druge. Budi sigurna u to. Ako ne bude tako, to će biti neka nova civilizacija, meni potpuno strana, koje ne želim biti deo.
06/15,2010, at 20:19
Visit eve007
Slažem se sa tobom u potpunosti! Već sam naglasila da iskreni ljubitelji književnosti to sigurno nikada neće prestati da budu. Nikada nisam bila pesimista, pa ni sada. Verujem da u svakom od nas postoji deo svesti koji čeka da bude probuđen, a kada se to desi, tada nastaju pravi ljudi. Ja nastavljam da se borim sa vetrenjacama...